Mario Čaušić - visual artist

I was born in 1972 in Osijek, Croatia. I graduated from the Academy of Fine Arts in Zagreb in 2001

Currently i live and work in Osijek as assistant professor at the Academy of Arts in Osijek. I have taken part in numerous solo and group exhibitions.

In my own artistic work i am dedicated to exeprimental exploration of space and its manifestations as well as broadening the boudaries of the medium.

If You are intrested in purchase of my works or organising an exibition, feel free to contact me on the following e-mail: mcausic@yahoo.com

ponedjeljak, 5. ožujka 2018.

"SKICE", galerija Waldinger, Osijek




 POSTAV

Na samostalnoj izložbi „Skice“, održanoj od 21. prosinca 2017. do 21. sječnja 2018. u galeriji Waldinger u Osijeku, izloženi su odabrani crteži (skice) nastali tijekom 2016. i 2017. te  jedan objekt i prošireni video.

Sam naziv izložbe čiji naslov nose i svi izloženi radovi, „Skice“, daje jasno do znanja da sam želio prezentirati ideju u njenom nedovršenom obliku.  Ovdje bi se zadržao na pojmu skice kao "brzom i nepotpuno izrađenom crtežu, odnosno skupu glavnih poteza u nekom radu". Upravo taj pojam kao okosnica u mom radu daje relativno jasno pojašnjenje onoga što se u temelju ovih radova nalazi, a to je zadržavanje „svježine“ ideje i svojevrstan uvod u elaborat rada koji u konačnici niti nema intenciju potpunog završavanja prvotno zamišljene ideje. Zbog ovog potonjeg s razlogom se onda nameće pitanje radi li se o skici ili elaboratu jedne ideje. Svrha ovih radova postavljenih i nazvanih na ovakav način je da se pokušamo zapitati, osim onog konstantnog „Kada je umjetničko djelo završeno?“ i  „Kada je umjetničko djelo započeto?“. Do generalnog zaključka je teško doći jer i u ovom slučaju odgovor se nalazi u svakoj individui. Osim navedenog smatram da je potrebno nešto reći i o samim motivima koji se nalaze na crtežima. Crteži su, što nije nevažno, nastajali u intimnom prostoru, pod tim mislim poglavito „mentalno intimnom“ ako ga mogu tako nazvati, jer radovi u početku nisu nastali s namjerom da budu izloženi. 




 skica



 skica






Ono što se proteže kao konstanta u svim mojim radovima je prostor, pa je tako slučaj i ovdje. Do sada sam se prostorom bavio na različite načine i na različitim razinama pa tako mogu navesti neke, kao npr. fizički prostor interijera i eksterijera odnosno njihova zamjena (kao na izložbama  „Tri sobe“ i „Jutro u mojoj ulici“), zatim sociološkim prostorom kroz urbanizam i arhitekturu te sociokulturnim pojavama prostora (kao u radovima „Observing the city“, „Limited“, „Lost“, "City guide" itd.) Dugi niz godina pokušavam u radovima razviti kod sebe, a onda i promatrača, što veću osjetljivost prema prostoru življenja i okruženja u kojem se nalazimo. Ponekad su ti radovi orijentirani na globalnu, a ponekad na lokalnu razinu ali ponekad sa tendencijom miješanja jednog i drugog  kao npr. u radu „Side effects“.








 No, da se vratim radovima na izložbi „Skice“ u ovom slučaju mi je, kako sam već ranije natuknuo, bio cilj povezivanje i svojevrsna materijalizacija dva prostora u jedan, onog intimnog, unutarnjeg nastalog u imaginaciji te vanjskog krajolika kojim sam gotovo cijeli život okružen. Sama baza ideje je postavljanje svojevrsnih skulptura, kao omaggio nekim mojim osobnim herojima koji su u životu utjecali na mene ( pojedini filozofi, umjetnici, književnici, režiseri, glazbenici, kao i meni bliskih ljudi). Pritom je imaginacija bila neograničena (koliko to papir trpi) i zapravo kao svojevrsna interpolacija postavljena u realnu sliku krajolika.
Kroz rad na velikom broju crteža postupno je došlo i do svojevrsnog razdvajanja  imaginativnog i realnog kroz pretpostavku i postavljeno pitanje, „Kako bi takva skulptura funkcionirala u realnom  prostoru, krajoliku?“.





Tako je došlo do ideje levitacije skulptura kao jednom meditativnom imaginarnom elementu koji ne bi narušavao okolinu krajolika i njegovu mirnoću nego bi se infiltrirao u nju. Obzor, koji je svojstven ovom geografskom području, sa svojom geometrijskom horizontalom koja gotovo grubo odjeljuje gornji i doljnji vidokrug, nebo i zemlju, daje savršenu početnu kompoziciju za ovakav spoj imaginarnog i realnog prostora. Iz navedenog razloga je izložba sa skica na papiru proširena na video rad snimke ravnice na kojoj se naizgled toliko malo toga događa da oko promatrača može zavarati do te mjere da video izgleda kao zamrznuta slika (still) što ono nije, a to se „ukazuje“ tek pažljivijem promatraču i onom tko duže gleda rad. Ispred same projekcije postavljena je konstrukcija kubusa koja baca sjenu na krajolik i svojim blagim pomicanjem djeluje na njega gotovo nadrealno...


https://3.bp.blogspot.com/-BoUtDQ8qJPc/WpvedsVIEYI/AAAAAAAAA0M/V-SjQGcP47Mj2z-ppbv3uUO2W6w7eraHQCEwYBhgL/s1600/IMG_7526a.jpg









Zadnji rad koji se nalazi na izložbi je zapravo skica ili bolje reći maketa i simulacija kako bi se u realnosti taj rad mogao izvesti. Radi se o objektu koji se nalazi nad magnetnim poljem i na principu istog pola magneta levitira u našem realitetu galerije.










Kao zaključak, iako ovaj rad podrazumjeva svoj nastavak, rekao bih, u nepredviđenim smjerovima, nameće se i dalje  pitanje radi li se tek o skicama odnosno osnovnim potezima ideje ili realiziranom radu? I dalje sam mišljenja da promatrač sam treba pronaći odgovor na ovo pitanje kao i na pitanje brisanja granica između ideje, imaginacije i realnosti.

Mario Čaušić





                                   




   postav



     postav












                                   

























































Fotografije: Vjeran Hrpka, Krunoslav Dundović


                                       






















Nema komentara:

Objavi komentar